Na granici slutnji i stvarnog, u procepima očekivanog i neočekivanog, ostvarivog i neostvarivog, Gavra Vlaškalin svojim pričama naznačuje puteve i bespuća potrage za ostvarenjem, za onim višim smislom koji se javlja u času kada uobičajeni tok života počinje da poprima razmere nedokučivog i nenadanog. Ta gotovo bolna i razdiruća potraga za smislenijim i ispunjenijim životom daje ovim pričama uverljivu osobenost i sugestivnost.