,,Kao što ga drvo ima, tako i narod ima svoj koren. Svakom narodu koren leži u prošlosti i uspomenama. Isto kao i drvo, tako i narodi propadnu kada se od svog korena odvoje. Što se neki narod čvršće drži svog korena, svoje prošlosti i uspomena, to je jači. Biće da nikakvu pouku iz prošlosti izvukli nismo, koren i dalje nemilice sečemo. Od šume do šume, od dvorišta do dvorišta, od grada do grada... Slabo sadimo, još slabije nam, čini se, niče.
Zbog toga je i napisana knjiga Uspomene iz Novog Sada, da ne zaboravimo naše korene i stanovnike ovog grada. One koji su ga naseljavali, podizali, srodili se sa njim i gradili njegov identitet. Kosti i potomke su ovde ostavili, a nisu se nikad odricali onog iskonskog. Svojih korena.
Neka ova knjiga bude sećanje i uspomena na sve njih. Hvala im na svemu što su učini za ovaj grad.“
– Autor
Artikal nema komentare