Jedna sličnost među gradovima i romanima sasvim je slučajna: dok se približavaš nekom gradu, povećava se broj grobova i grobalja… tako je, obično, i sa romanima – dok ploviš niz tok fabule, desi se neki smrtan slučaj, i kako se roman bliži kraju, sve više glava pada u grobove. Sa ovim romanom nije taj slučaj…
Sve počinje od ljubavi: mladić je zavoleo devojku, ali prosci su već došli kod njenog oca. Devojka nije mogla da pogazi očevu reč, a zaljubljeni mladić nije podneo gubitak. Zaljubljen i povređen, puškom je delio pravdu-nepravdu. Odmetnuo se i potera za njim trajala je 47 dana.
Pripovedač ove knjige je sin poznatog odmetnika koji istražuje poteru za ocem, a sve što će naći vodi ga prema literaturi i brojnim pitanjima: Šta je otac? Šta je mitski otac? Šta su žrtve? Ko su umetnici? U kakvom su odnosu sudbina i izvanredna književnost?
Vrhunski romani donose jezu, pomeraju granice pripovedanja, poniru u vrelo našeg bića, izranjaju iz podsvesti kao lampe sa svetlošću kakvu još nismo videli. Ljudi bez grobova Enesa Halilovića nedvosmisleno su takav roman.
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
Artikal nema komentare