Preuzevši na sebe obavezu da brine o ostarelom ocu, obolelom od Parkinsonove bolesti, junak romana dobija priliku za još jedan, poslednji pogled u njegovu dušu. Tokom zajedničkih šetnji po Zemunskom keju i malih kućnih razgovora, otac počinje da govori o delovima sopstvene prošlosti koji su njegovom sinu bili malo poznati. Iz žrtve Rezolucije Informbiroa, kako ga je sin oduvek zamišljao, otac se u njegovim očima preobražava u posleratnog komunističkog dželata, što baca novo svetlo i na dotadašnji život njihove porodice. David Albahari se u ovom romanu, možda i najintimnijem još od Mamca i Cinka, bespoštedno obračunava sa svakodnevicom jedne bolesti i s pitanjima da li se bolest i sreća mogu zaslužiti i mogu li zločini da se ponište ili da zastare.
Jasno, duboko, duhovito, zanimljivo, prijatno...Dokaz (i ohrabrenje za mnoge sigurna sam) da za sjajnu knjigu nisu neophodni dramaticni zapleti i raspleti. Knjiga koju mozete citati na plazi u svrhu opustanja a koja ce vam pokrenuti mnoga pitanja o sebi i svetu na nenapadan nacin.
Koncizno, jasno u dahu. Nismo svi isti, nekom je trenutak u rečeničnom detalju možda nikad izgovorenom teži, tišina, potom knjiga teče nekim piščevim tokom, novi kolorit i opet težina. Da, svakako komentar jeste od pomoći!David Albahari jeste nesvakidašnji pisac. Jednostavnost njegovog izraza je genijalnost duše i uma koji su uskladjeni.Hvala Vam
Stvarno je Albahari majstor reči. Tako lako je ispričao priču o ocu mučitelju i žrtvi, a istovremeno bolesniku od Parkinsonove i isleđivanje čitavog tog slučaja, da je bukvalno bez ikakve gorčine i muke gutaš...dok ti se na kraju ne nakupe sve emocije i počneš da plačeš. Svaka mu čast!
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča .
17. jun 2020.
Aurora D.
Jasno, duboko, duhovito, zanimljivo, prijatno...Dokaz (i ohrabrenje za mnoge sigurna sam) da za sjajnu knjigu nisu neophodni dramaticni zapleti i raspleti. Knjiga koju mozete citati na plazi u svrhu opustanja a koja ce vam pokrenuti mnoga pitanja o sebi i svetu na nenapadan nacin.
26. decembar 2018.
neimenovano
Koncizno, jasno u dahu. Nismo svi isti, nekom je trenutak u rečeničnom detalju možda nikad izgovorenom teži, tišina, potom knjiga teče nekim piščevim tokom, novi kolorit i opet težina. Da, svakako komentar jeste od pomoći!David Albahari jeste nesvakidašnji pisac. Jednostavnost njegovog izraza je genijalnost duše i uma koji su uskladjeni.Hvala Vam
14. januar 2018.
strasnamera
Stvarno je Albahari majstor reči. Tako lako je ispričao priču o ocu mučitelju i žrtvi, a istovremeno bolesniku od Parkinsonove i isleđivanje čitavog tog slučaja, da je bukvalno bez ikakve gorčine i muke gutaš...dok ti se na kraju ne nakupe sve emocije i počneš da plačeš. Svaka mu čast!