Teško je naći na Orijentu građevinu koja je cela lepa, čista, i kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti. Ali, s druge strane, ne postoji na Istoku građevina koja, ma kako oronula i zapuštena bila, nema bar pedalj zelene bašte, ili česmu žive vode, ili samo jednu jedinu saksiju sa pažljivo negovanim cvećem minđušice ili ruže mesečarke.
Orijent je divno čudo i najveći užas, jer u njemu granica između smrti i života nije jasno određena, nego krivuda i treperi.
Ivo Andrić
Jedanaest pripovedaka iz zbirke Turske priče po egzotičnosti tema i udaljenom istorijskom trenutku nalikuju kakvom rukavcu iz Hiljadu i jedne noći. U njima pisac rasvetljava istorijske, verske, kulturološke i socijalne specifičnosti jednog tegobnog prostora rođenog u patnji i krvi, gde vladaju zakoni nepomirljive konfesionalne različitosti; dočarava egzistencijalnu strepnju pravednika suočenih sa moćnicima; pokazuje psihološku eroziju moćnika i pokušaj istrebljenja slabijeg, boljeg i lepšeg; razobličava tiraniju i trpljenje u okviru orijentalnog bosanskog sveta izrazite hibridnosti, ali odaje i nepodeljenu pohvalu trajnosti lepote koja prevazilazi i samo trajanje zla.
Kategorija:
Godina izdanja:
ISBN:
Broj strana:
Pismo:
Povez:
Format:
nav-id:
bar-kod:
Knjige
8 jul 2011.
978-86-521-0535-9
240
Latinica
Mek
13x20cm
A001639
9788652105359
18. jul 2011.
Vladimir
Nigde se genije Ive Andriće jasnije ne vidi nego kada piše o vremenu Otomanske imperije na Balkanu i bliskom istoku. Protivrečna osećanja koja Levant budi kod Andrića, mešavina sete i prezira, u svakom slučaju neprolazna fascinacija i izvor bolno dubokih refleksija nagnale su ga da napiše redove o čoveku i njegovoj sudbini kakve su retko dostignute u domaćoj ili svetskoj književnosti...